Dan 5.
Bled - Ljubljana
Nije baš da smo htjeli ostat prenoćit u Bledu, ali poslije prospavane noći odluka da spavamo je potpuno opravdana.
Spuštamo se još jednom do jezera da uhvatimo bolju fotku, ovaj put bez kiše i magle nakon čega nastavljamo prema Ljubljani.
Susrećemo Renea. Biciklistu iz Kanade koji putuje iz Pariza u Grčku. Oduševljen je našim biciklima i prtljagom. Žali se na svoju prtljagu koja je nestabilna što mu otežava vožnju. Želi krenut s nama, a onda se predomislio pa ne želi da ne bi jedni druge zadržavali.
Negdje na pola puta između Bleda i Ljubljane nalazi se gradić Velenje. Jako prometan s obzirom na put koji vodi prema Ljubljani. Biciklistička staza prema Ljubljani dovodi nas na cestu na kojoj je zabranjen promet biciklom, mopedom i konjskom zapregom. S obzirom da vozimo bicikl na jedan konjski pogon brzinom mopeda ni u kojem slučaju ne smijemo tim putem ako želimo da nam ostane koji euro za još pokoje Laško.
Snalazimo se uz pomoć lokalnog stanovništva i nalazimo siguran put za nastavak putovanja. Cesta dalje prema Ljubljani je užasna. Ispucana, puna rupa, uska, prepuna kamiona i ostalih transportnih vozila. Kiša nas lagano pere, ali još uvijek bez vjetra Bogu hvala.
Imam tehničkih problema s obućom.
Darijove noge su suhe. 5/10 cipele su odlične ali za svaki slučaj koristim odlične vodonepropusne hlače iz Decathlona koje su ga spasile i prije dvije godine na biciklijadi "Marija Zvijezda" za Banja Luku.
Darijo mi posuđuje navedene hlače, a on navlači novu opremu koju je dobio iz Njemačke od svoje Šefike. Izgledamo kao da idemo u Černobil, a ne u Ljubljanu. Kratki spust uvodi nas u Ljubljanu sa sjevera. Ispred Hrvatskog društva u Ljubljani dočekuje nas g. Milan Pavelić. Upoznajemo se i osobno, jer se dosad nismo poznavali kao ni s jednim od naših domaćina na ovom putovanju. Pokazuje nam prostorije Društva i ukratko upoznaje s radom istog. Razmjenjujemo darove te uz hranu, piće, kavu i ugodan razgovor ostajemo u prostorijama društva nekoliko sati. Sve je bilo odlično, ali mađarica od gđe. Ankica Pavelic fenomenalna kao i drugi kolač kojem nismo znali naziv.
U međuvremenu zovemo hostel u kojem smo trebali odsjest dan ranije i rezerviramo 2 kreveta. Samih soba više nema.
Nema veze, ne može nitko glasnije hrkat od nas dvojice tako da nema brige.
Prolazimo centrom Ljubljane. Vožnja od 15 minuta i već smo ispred H2O hostela.
Prijavljujemo se, ali novi grad, stari problem. Nema mjesta za bicikl. Bez bicikla pod okom ili ključem ne idemo nigdje. S obzriom da smo već napravili prijavu i platili, šefica nam osigurava mjesta za bicikl u prostoru s njihovim biciklima za najam. Iako pod ključem, dodatno ih osiguravamo jedan za drugi.
Soba naziva H4 podsjeća na istoimeni film.
Šest kreveta, gosti sa svih strana. Hostel nas se nije baš dojmio. Manjak brige za goste. Nema ni 1 ručnik.
Upoznajemo se s afroamerikancem Jonathanom i Elvirom iz Zavidovića. Elvir nije riječi progovorio dok smo na engleskom razgovarali s Jonathanom. Zanimljivo da čovjek koji te "ne razumije" želi upoznat, a onaj koji te razumije te ignorira. Zanimljivo!
Ponudimo Jonathana rakijom da proba. Kaže da je dobro i pita: što je to?! Rakija, rekoh. Rakija??? Rakija it's good!! Povukao je onda bolje nego pivo da pije. Samo je natočio u usta bez dodira boce ustima.
Tuš, krevet i počinak. Kraj petog dana.
Imam tehničkih problema s obućom.
Darijove noge su suhe. 5/10 cipele su odlične ali za svaki slučaj koristim odlične vodonepropusne hlače iz Decathlona koje su ga spasile i prije dvije godine na biciklijadi "Marija Zvijezda" za Banja Luku.
Darijo mi posuđuje navedene hlače, a on navlači novu opremu koju je dobio iz Njemačke od svoje Šefike. Izgledamo kao da idemo u Černobil, a ne u Ljubljanu. Kratki spust uvodi nas u Ljubljanu sa sjevera. Ispred Hrvatskog društva u Ljubljani dočekuje nas g. Milan Pavelić. Upoznajemo se i osobno, jer se dosad nismo poznavali kao ni s jednim od naših domaćina na ovom putovanju. Pokazuje nam prostorije Društva i ukratko upoznaje s radom istog. Razmjenjujemo darove te uz hranu, piće, kavu i ugodan razgovor ostajemo u prostorijama društva nekoliko sati. Sve je bilo odlično, ali mađarica od gđe. Ankica Pavelic fenomenalna kao i drugi kolač kojem nismo znali naziv.
U međuvremenu zovemo hostel u kojem smo trebali odsjest dan ranije i rezerviramo 2 kreveta. Samih soba više nema.
Nema veze, ne može nitko glasnije hrkat od nas dvojice tako da nema brige.
Prolazimo centrom Ljubljane. Vožnja od 15 minuta i već smo ispred H2O hostela.
Prijavljujemo se, ali novi grad, stari problem. Nema mjesta za bicikl. Bez bicikla pod okom ili ključem ne idemo nigdje. S obzriom da smo već napravili prijavu i platili, šefica nam osigurava mjesta za bicikl u prostoru s njihovim biciklima za najam. Iako pod ključem, dodatno ih osiguravamo jedan za drugi.
Soba naziva H4 podsjeća na istoimeni film.
Šest kreveta, gosti sa svih strana. Hostel nas se nije baš dojmio. Manjak brige za goste. Nema ni 1 ručnik.
Upoznajemo se s afroamerikancem Jonathanom i Elvirom iz Zavidovića. Elvir nije riječi progovorio dok smo na engleskom razgovarali s Jonathanom. Zanimljivo da čovjek koji te "ne razumije" želi upoznat, a onaj koji te razumije te ignorira. Zanimljivo!
Ponudimo Jonathana rakijom da proba. Kaže da je dobro i pita: što je to?! Rakija, rekoh. Rakija??? Rakija it's good!! Povukao je onda bolje nego pivo da pije. Samo je natočio u usta bez dodira boce ustima.
Tuš, krevet i počinak. Kraj petog dana.
Rene iz Kanade
g. Milan Pavelić
afroamerikancem Jonathanom
Nema komentara:
Objavi komentar