Dan 2.
Celje - Dravograd
Drugi je dan putovanja. Sunčan je dan, opet bez vjetra. Idealno za bicikliranje.
Spremanje stvari i spuštanje na doručak.
Dogovorili smo se da domaćinima ostavimo neki dar. Župniku u Celju za uspomenu i zahvalu darovali smo knjigu J. Batelje, "Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u drugom svjetskom ratu".
Spremanje stvari i spuštanje na doručak.
Dogovorili smo se da domaćinima ostavimo neki dar. Župniku u Celju za uspomenu i zahvalu darovali smo knjigu J. Batelje, "Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u drugom svjetskom ratu".
Bicikli su spremni, a i mi. Pravac Dravograd.
Biciklističkom stazom izlazimo iz grada. Vremena imamo i odlučili smo voziti malo okolo i razgledati okolinu. Okolina po Sloveniji je moramo priznat prekrasna, ali priroda nije baš čista.. Uz cestu ima jako puno plastike, boca, limenki.. Možda je razlog tome jer u Sloveniji nema povrata ambalaže.
Preko Galicije, Črnova, Lipja dolazimo u Velenje. Prekrasan gradić s još ljepšim dvorcem Velenje na ulazu u grad. Prestanak biciklističke staze na kraju grada znači da moramo opet na cestu koja vodi u jako prometan tunel iznad kojeg stražari oronuli dvorac.
Odlučujemo voziti lijevom stranom uz rijeku Paku i na taj način zaobići tunel. Bila je to dobra odluka. Ipak je najvažnije na tako dalekom putu smanjiti broj stresnih situacija koliko je to moguće.
Nakon izlaza iz Velenja počinje lagani uspon na Mislinju prema Slovenj Gracu. Uspon kao uspon, s toliko opreme svaki boli, ali ništa strašno. Čisti zrak, šum rijeke, tu i tamo poneki šumski potok melem je za dušu. Taj zvuk vrlo često prekida zvuk osobnih automobila i kamiona koji prevoze teret, najčešće debla. S takvim prometom ne možete očekivati baš najbolju kvalitetu ceste, ali lagano napredujemo dalje.
Dolazimo na vrh Mislinje. Pogled se pruža na prekrasan krajolik. Na vrhovima planina vidi se snijeg, ali ne osjeti se, samo je ugoda oku. Spust skroz do Slovenj Graca.
Vrijeme je za odmor i ručak. Parkiramo uz biciklističku stazu na ulazu u Slovenj Gradac pored plantaže hmelja i otvaramo naš restoran "Bisage".
Nastavljamo dalje prema Zidanom mostu. Mjesto koje je bilo jedno od najgorih na Križnom putu gdje su mnogi ostavili živote. Cesta uska, neravna, promento frekventna. Za mene najopasnija dionica našeg puta. Ispod uskog podvožnjaka dolazimo u Zidani most. Most nedovoljno širok za dvosmjerni promet. Nema semafora. Naizmjenično se smjenjuje promet preko mosta po principu kulture. Prometna kultura na razinu. Osobno, molim za sve one čije kosti leže negdje oko i ispod nas kao i za sve one koji stradaše na svim križnim putevima.
Biciklističkom stazom izlazimo iz grada. Vremena imamo i odlučili smo voziti malo okolo i razgledati okolinu. Okolina po Sloveniji je moramo priznat prekrasna, ali priroda nije baš čista.. Uz cestu ima jako puno plastike, boca, limenki.. Možda je razlog tome jer u Sloveniji nema povrata ambalaže.
Preko Galicije, Črnova, Lipja dolazimo u Velenje. Prekrasan gradić s još ljepšim dvorcem Velenje na ulazu u grad. Prestanak biciklističke staze na kraju grada znači da moramo opet na cestu koja vodi u jako prometan tunel iznad kojeg stražari oronuli dvorac.
Odlučujemo voziti lijevom stranom uz rijeku Paku i na taj način zaobići tunel. Bila je to dobra odluka. Ipak je najvažnije na tako dalekom putu smanjiti broj stresnih situacija koliko je to moguće.
Nakon izlaza iz Velenja počinje lagani uspon na Mislinju prema Slovenj Gracu. Uspon kao uspon, s toliko opreme svaki boli, ali ništa strašno. Čisti zrak, šum rijeke, tu i tamo poneki šumski potok melem je za dušu. Taj zvuk vrlo često prekida zvuk osobnih automobila i kamiona koji prevoze teret, najčešće debla. S takvim prometom ne možete očekivati baš najbolju kvalitetu ceste, ali lagano napredujemo dalje.
Dolazimo na vrh Mislinje. Pogled se pruža na prekrasan krajolik. Na vrhovima planina vidi se snijeg, ali ne osjeti se, samo je ugoda oku. Spust skroz do Slovenj Graca.
Vrijeme je za odmor i ručak. Parkiramo uz biciklističku stazu na ulazu u Slovenj Gradac pored plantaže hmelja i otvaramo naš restoran "Bisage".
Nastavljamo dalje prema Zidanom mostu. Mjesto koje je bilo jedno od najgorih na Križnom putu gdje su mnogi ostavili živote. Cesta uska, neravna, promento frekventna. Za mene najopasnija dionica našeg puta. Ispod uskog podvožnjaka dolazimo u Zidani most. Most nedovoljno širok za dvosmjerni promet. Nema semafora. Naizmjenično se smjenjuje promet preko mosta po principu kulture. Prometna kultura na razinu. Osobno, molim za sve one čije kosti leže negdje oko i ispod nas kao i za sve one koji stradaše na svim križnim putevima.
Uskom cestom ulazimo u Dravograd. Negdje je oko 16 sati poslijepodne i prometna ja gužva. Iskorištavamo crveno svjetlo na križanju i zastoj prometa za jedan selfi uz ploču s natpisom Dravograd.
Dravograd, administrativno središte slovenske Koruške, okružen mnogim brijegovima. Miran gradić, prepun duhova mnogih duša koji ostaviše živote u gestapovoj mučionici u središtu grada, a među njima i hrvatskih koje "osloboditelji" bez suda lišiše života i čiji vapaji za mirom odzvanjaju tišinom rijeke Drave.
Javljamo se župniku vlč. Igoru Glasenčiku u čijoj župi spavamo. Časti nas rakijom. Ni mi nismo ostali dužni. Darujemo mu butelju prirodne ramske rakije. Priča nam o problemima župne zajednice. Ostavlja nas nasamo i odlazi za svojim poslom. Smješteni smo u velikoj prostoriji s kuhinjom. Sve imamo osim tuša. Vlažne maramice i deo sprej glavni su akteri današnjeg dana. Najvažnije, nismo pod vedrim nebom, a i bicikli su s nama na sigurnom.
Odlučujemo malo prošetat gradom.
Nova lica u gradu, natpis BK RAMA ZAGREB na leđima majice privlače pažnju znatiželjnim pogledima.
Idemo na pivo. Ali gdje? Lijevo kolege biciklisti, a desno mlađa teta. Idemo desno, klasika. Sjedimo 5 minuta. Nikog nema. Za stol do našeg dolaze 3 dečka. Dolazi konobarica, pozdravlja ih (poznaju se), okreće se od nas i dalje nas ostavlja bez pozdrava kamo li uslužuje.
Odlučujemo napustiti lokal. Tako je i bilo. Ustajemo i odlazimo u onaj lijevi caffe kod elektro biciklista. Laško pivo hladi tijelo, a toplo sunce grije i još dodatno zagrijava nos i obraze koji su izgorjeli tijekom drugog dana vožnje, a sve smo mislili kao ma neće i nismo ih zaštititi kremom.
Fotografiramo most na Dravi, rijeku i grad. Na info pametnom ekranu u gradu glavna vijest: Hrvati u šoku! Nisu prošli u finale Eurosonga!
Dolazimo u sobu, spremanje za počinak.
Nova lica u gradu, natpis BK RAMA ZAGREB na leđima majice privlače pažnju znatiželjnim pogledima.
Idemo na pivo. Ali gdje? Lijevo kolege biciklisti, a desno mlađa teta. Idemo desno, klasika. Sjedimo 5 minuta. Nikog nema. Za stol do našeg dolaze 3 dečka. Dolazi konobarica, pozdravlja ih (poznaju se), okreće se od nas i dalje nas ostavlja bez pozdrava kamo li uslužuje.
Odlučujemo napustiti lokal. Tako je i bilo. Ustajemo i odlazimo u onaj lijevi caffe kod elektro biciklista. Laško pivo hladi tijelo, a toplo sunce grije i još dodatno zagrijava nos i obraze koji su izgorjeli tijekom drugog dana vožnje, a sve smo mislili kao ma neće i nismo ih zaštititi kremom.
Fotografiramo most na Dravi, rijeku i grad. Na info pametnom ekranu u gradu glavna vijest: Hrvati u šoku! Nisu prošli u finale Eurosonga!
Dolazimo u sobu, spremanje za počinak.
Domaćin u Celju župnik mag. Srečko Hren
Skijaško skokovi pista Velenje
Informiramo se kako je Hrvatska prošla na Eurosongu
Drava
Domaćina nas ponudio rakijom
Ništa bez domaćeg Slovenskog piva
Nema komentara:
Objavi komentar