Dan 6.
Ljubljana - Zagreb
Šestog dana očekivala nas je najdulja dionica putovanja. Kiša je. Oko 6:45 sati napuštamo hostel. Planiramo za 15 minuta napustiti Ljubljanu i za maksimalno 1h biti u Grosuplju, mjestu 20 km udaljenom od Ljubljane prema Novom Mestu.
Međutim, navigacija nas odvodi na drugu stranu gradu i točno za jedan sat napuštamo Ljubljanu. Pratimo biciklističku stazu koja upućuje prema Škofljici i dalje prema Grosuplju. U Škofljici biciklistička staza upućuje ravno i staje. Nastavljamo vozit ravno. Međutim, opet to nije bio dobar izbor. Vozili već 30 km prema naputku staze, a Grosuplja ni na vidiku. Kiša pada cijelo vrijeme i nema bas prilike za stajanje.
Autobusna postaja bila je prilika za odmor, okrijepu i provjeru gdje smo. Uviđamo da nas je put odveo skroz na drugu stranu od Grosuplja, prema Kočevju. Prvi i jedini put gubim motivaciju na ovom putu, jer vozimo sve više i više, a ne napredujemo prema planu. Odlučujemo voziti ravno još 4 km do Turjaka i onda presječemo put do Grosuplja pa kakav god bio teren, samo da se ne vraćamo natrag.
Nakon 2 km laganog uspona, uslijedio je spust do Grospulja. Taj dio puta od 13 km prešli smo za 15 minuta. Sve ono vremena što smo tamo izgubili tamo, dobili smo ovamo. Ali dobro. To ostavljamo iza nas.
Dolazimo u Grosuplje gdje nas dočekuje g. Rado Raguž. Odvodi nas na okrijepu u obližnji caffe na čaj, kavu, kroasane. Ovim putem zahvaljujemo mu na strpljivosti dok nas je čekao.
Na dar dobivamo daljnje upute i reflektirajuće rekvizite koji će nam dobro doći tijekom vožnji. Da ne gubimo običaj ponovno radimo"selfie", pozdrav i nastavljamo dalje prema Ivančnoj Gorici, Trebnju i dalje prema kući. Ovaj dio puta protječe bez ikakvih problema. Vozimo se uz autoput prema Novom Mestu.
Obilazimo Novo Mesto i preko Otočeca vozimo kroz Sela pri Ratežu prema samom Ratežu. Od Rateža prema Šentjerneju je uslijedio jedan veći dio spusta koji smo dobro iskoristili. Vjetar u leđa, dobra cesta i na pravcu dostižemo brzinu od 40 km/h. Držimo tempo koliko je to moguće, ali ne spuštamo ispod 30 km/h. Odličan je to osjećaj s obzirom na količinu prtljage iza na packtregeru. Dan se bliži kraju, sunce je na obzoru, ali još se ne predaje.
Prolazimo kroz Šentjernej. Iz kuće uz put mlađi čovjek nam na hrvatskom dobacuje da svratimo i odmorimo malo. Zahvaljujemo i nastavaljmo. Ali kaže: "Aj na jednu rakiju bar!"
S obzirom da su nam boce bile pri kraju s vodom odlučili smo iskoristit taj poziv i nadopuniti ih tekućinom.
Pitaju nas otkud i gdje idemo. Kroz razgovor i upoznavanje, primjećujemo da su po nacionalnosti Srbi i Muslimanske vjeroispovjesti iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ljudi su vidjeli hrvatske zastave na biciklima i ipak nas pozvali na piće. Kako to da smo za one u Bleiburgu "ustaše", a za ove u Šentjerneju nismo?! Kaže jedna izreka da se svaki dan u čovjeku bore dva vuka. Dobar i zao. Pobjeđuje onaj kojeg više hraniš.
Treba bit čovjek, lako je bit nečovjek.
Dolazi do drugog tehničkog problema, prvog na Lukinom biciklu. Ima osjećaj da mu je pukla žbica. Provjeravam, ali ne nalazimo problem. Čini se da je krivi osjećaj. Vozimo dalje bez problem.
Međutim, navigacija nas odvodi na drugu stranu gradu i točno za jedan sat napuštamo Ljubljanu. Pratimo biciklističku stazu koja upućuje prema Škofljici i dalje prema Grosuplju. U Škofljici biciklistička staza upućuje ravno i staje. Nastavljamo vozit ravno. Međutim, opet to nije bio dobar izbor. Vozili već 30 km prema naputku staze, a Grosuplja ni na vidiku. Kiša pada cijelo vrijeme i nema bas prilike za stajanje.
Autobusna postaja bila je prilika za odmor, okrijepu i provjeru gdje smo. Uviđamo da nas je put odveo skroz na drugu stranu od Grosuplja, prema Kočevju. Prvi i jedini put gubim motivaciju na ovom putu, jer vozimo sve više i više, a ne napredujemo prema planu. Odlučujemo voziti ravno još 4 km do Turjaka i onda presječemo put do Grosuplja pa kakav god bio teren, samo da se ne vraćamo natrag.
Nakon 2 km laganog uspona, uslijedio je spust do Grospulja. Taj dio puta od 13 km prešli smo za 15 minuta. Sve ono vremena što smo tamo izgubili tamo, dobili smo ovamo. Ali dobro. To ostavljamo iza nas.
Dolazimo u Grosuplje gdje nas dočekuje g. Rado Raguž. Odvodi nas na okrijepu u obližnji caffe na čaj, kavu, kroasane. Ovim putem zahvaljujemo mu na strpljivosti dok nas je čekao.
Na dar dobivamo daljnje upute i reflektirajuće rekvizite koji će nam dobro doći tijekom vožnji. Da ne gubimo običaj ponovno radimo"selfie", pozdrav i nastavljamo dalje prema Ivančnoj Gorici, Trebnju i dalje prema kući. Ovaj dio puta protječe bez ikakvih problema. Vozimo se uz autoput prema Novom Mestu.
Obilazimo Novo Mesto i preko Otočeca vozimo kroz Sela pri Ratežu prema samom Ratežu. Od Rateža prema Šentjerneju je uslijedio jedan veći dio spusta koji smo dobro iskoristili. Vjetar u leđa, dobra cesta i na pravcu dostižemo brzinu od 40 km/h. Držimo tempo koliko je to moguće, ali ne spuštamo ispod 30 km/h. Odličan je to osjećaj s obzirom na količinu prtljage iza na packtregeru. Dan se bliži kraju, sunce je na obzoru, ali još se ne predaje.
Prolazimo kroz Šentjernej. Iz kuće uz put mlađi čovjek nam na hrvatskom dobacuje da svratimo i odmorimo malo. Zahvaljujemo i nastavaljmo. Ali kaže: "Aj na jednu rakiju bar!"
S obzirom da su nam boce bile pri kraju s vodom odlučili smo iskoristit taj poziv i nadopuniti ih tekućinom.
Pitaju nas otkud i gdje idemo. Kroz razgovor i upoznavanje, primjećujemo da su po nacionalnosti Srbi i Muslimanske vjeroispovjesti iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ljudi su vidjeli hrvatske zastave na biciklima i ipak nas pozvali na piće. Kako to da smo za one u Bleiburgu "ustaše", a za ove u Šentjerneju nismo?! Kaže jedna izreka da se svaki dan u čovjeku bore dva vuka. Dobar i zao. Pobjeđuje onaj kojeg više hraniš.
Treba bit čovjek, lako je bit nečovjek.
Dolazi do drugog tehničkog problema, prvog na Lukinom biciklu. Ima osjećaj da mu je pukla žbica. Provjeravam, ali ne nalazimo problem. Čini se da je krivi osjećaj. Vozimo dalje bez problem.
Mrak nas je uhvatio na ulazu u Breganu. Ali lakše se diše i vozi. Doma smo poslije 6 dana putovanja, iako nas od kuće dijeli još sigurnih 20 km.
Međutim, podsjećamo kolegu Kruno Petričko na obećano hladno pivo. Dočekuje nas u Orešju sa suhomesnatim proizvodima i hladnim pivom. Koristimo priliku za presvlačenje.
Međutim, podsjećamo kolegu Kruno Petričko na obećano hladno pivo. Dočekuje nas u Orešju sa suhomesnatim proizvodima i hladnim pivom. Koristimo priliku za presvlačenje.
Još dok je projekt "Križni put pedalom" bio u začetku, odlučili smo da će to bit kružna ruta. Tako smo s našeg starta krenuli na zapad, a na cilj došli s istoka. Napominjem da su i start i cilj ista točka.
"Oduševljen doček Lukinih roditelja ispred kuće. Njihovi vidljivi osjećaji ponosa i sreća isprepliću se s našima. Uspjeli smo! " Darijove riječi
Zagrljaj i jaki stisak ruke dva prijatelja koji su u ovih 6 dana jedan drugom bili prijatelj, brat, jedina osoba od povjerenja i osobe koje su jedna drugu poticala na "ja to želim, ja to mogu!"
Zagrljaj i jaki stisak ruke dva prijatelja koji su u ovih 6 dana jedan drugom bili prijatelj, brat, jedina osoba od povjerenja i osobe koje su jedna drugu poticala na "ja to želim, ja to mogu!"
Hvala svima koji su nas na bilo koji način pomagali i podržavali na ovom putovanja koje nisam ranije spomenuo.
Najprije Bogu što nas je čuvao, pazio i sretno kući vratio.
Roditeljima i obitelji na molitvi, domaćinima na gostoprimstvu, slučajnim prolaznicima na pozdravu i susretu. G. Ratku Ragužu na okrijepi, g. Ivanu Ćiri Fofiću i g. Mile Jelic Šiljo i pizzeriji "Mondeo" Prozor-Rama na financijskoj potpori, obitelji Kasalo i "Grafomarketingu" za printanje plakata za bicikl, prijatelju Pavo Ratkić. na suhomesnatim delikatesama i osvježenju u Bleiburgu i svima vama na porukama podrške tijekom ovog putovanja.
Najprije Bogu što nas je čuvao, pazio i sretno kući vratio.
Roditeljima i obitelji na molitvi, domaćinima na gostoprimstvu, slučajnim prolaznicima na pozdravu i susretu. G. Ratku Ragužu na okrijepi, g. Ivanu Ćiri Fofiću i g. Mile Jelic Šiljo i pizzeriji "Mondeo" Prozor-Rama na financijskoj potpori, obitelji Kasalo i "Grafomarketingu" za printanje plakata za bicikl, prijatelju Pavo Ratkić. na suhomesnatim delikatesama i osvježenju u Bleiburgu i svima vama na porukama podrške tijekom ovog putovanja.
Bog vas blagoslovio!
PS: Bilo je tu još i drugih zanimljivih i smiješnih događaja. No ipak, neke stvari čuvamo ljubomorno samo za sebe.
Režija: Luka Ivan Pejić,
autor bloga "Pedalom po Hrvatskoj"
Tekst pisao: Darijo Juričević,
predsjednik BK RAMA ZAGREB
autor bloga "Pedalom po Hrvatskoj"
Tekst pisao: Darijo Juričević,
predsjednik BK RAMA ZAGREB
Ovim putem zahvaljujem prijatelju Dariju Juričeviću na svemu. Od srca ti hvala!
g. Rado Raguž
malo dopinga
zaustavili se kod dobrih ljudi Srbi / Muslimani miješana familija
Doma je najljepše
Nema komentara:
Objavi komentar