Dan 1.
Zagreb - Celje
Alarm je zazvonio u 6:30. Uslijedio je ekstremni sport: ustajanje iz kreveta.
Kava, doručak i vrijeme je za polazak. Na odlasku nas dolazi pozdravit prijatelj Josip Butorac. Žali što ne može bar dio puta, ali popravak krova na školi kojeg je prouzročilo nevrijeme proteklih dana ipak je prioritet. Naravno radimo "selfie" za uspomenu. Hvala ti prijatelju na ovoj potpori.
Moji roditelji bezbroj puta su nas pitali moramo li baš ići?! "Pa kiša će, pa kako ćete?" Roditelj kao roditelj, brine se. Bili smo odlučni. U Bleiburg se mora ići!
Znak križa na prsa, Boga na pomoć i pedale su već u pokretu.
Tad sam vidio ponos kod Lukinih roditelja zbog toga što idemo, iako su nas odgovarali od putovanja.
Iz Zagreba izlazimo bez većih problema. Natpis na biciklima "ZAGREB - BLEIBURG 2019." potiče neke da nas zvukom trube pozdrave. Razgovaramo o planu puta, tiho prolazimo kroz Zaprešić.
Sve imamo ali nešto nedostaje. Hm.. Lampion za stradale u Bleiburgu. Prvi Mini market i nadopunjujemo opremu. Govore nam neki da gdje mi idemo i da su zabranili komemoraciju na Bleiburgu?! Mogu je braniti, ali ne mogu zabraniti.
Nakon 20 i nešto kilometara evo prvog nervoznog vozača. Kombi, zagrebačkih registarskih oznaka, trubi. Obilazi nas i staje sa strane. Što sad ovaj hoće mislim?! Ali natpis na kombiju dobro poznat. Pa to je Ante Kovačević - Kova. Stajemo, pozdravljamo se i svak svojim putem. On za Ljubljanu, a mi držimo desnu stranu za Celje.
Prvi uspon nakon 35 km. Mjesto Artiče ujedno je i prilika za odmor, a onda dalje prema Sevnici.
Dolazimo u Sevnicu. Rodno mjesto Melanie Trump, žene američkog predsjednika.
Caffe Pizzeria "Rondo" učinila nam se ok.
Vežemo "konje" ispred pizzerije, hrvatske zastave vijore se na vjetru, penjemo se te 3 stepenice. Poznato lice u kutu. Karl Erjavec, slovenski ministar s pratnjom. Naručujemo hranu, konobar bezvoljan, ali dobro. Krećemo dalje i susrećemo se s pratnjom od Erjavca. Pitaju nas kuda idemo, što je to Bleiburg. Prave se mutavi..
Vozimo dalje prema Krškom. Vozimo biciklističkom stazom desnom obalom niz Savu duljine oko 2 km. Prekrasan kraj. Na brijegovima stoje dvorci. Ti svjedoci davnih vremena poput čuvara stoje uz rijeku i nijemo promatraju kanjon. Poslije Krškog prelazimo na lijevu obalu Save, opet izlazimo na prometnicu prema Laškom. Cesta dobra, vozači automobila jure, ali su na tolerantnoj daljini i strpljivi. Uhvatili smo tempo i brzinom 25-30 km/h jurimo prema Laškom. Zastanemo tu i tamo da neki detalj zabilježimo fotografijom. Lagani uspon prema Laškom, a onda na spustu pojavi se opuštajuća slika - pivovarna Laško.
Prolazimo gradić i tek što smo ga prošli, policijska patrola sa strane kao da nas čeka. Lagano sugeriraju da stanemo. Gdje ćeš ne stat ljudima?!Pričamo o putu, biciklima, opremi.. Čisto reda radi provjeravaju nam dokumente. Pa normalno to je Policija, neće mi provjerit krvni tlak. Pitaju nas jesmo prešli i gdje smo prešli granicu?! Ma nismo prešli granicu, hrvatski sokol nas prebacio preko nje. Dečki su bili dragi i ok pa smo se i fotografirali s njima.
Već je oko 17h i na 20 km smo od Celja.
Javljamo se našem domaćinu da smo blizu, očekuje nas. Spavamo u Župi sv. Duha u Celju. Ulazimo u Celje. Župa je na drugoj strani grada. Ali, mali je to grad i uređenim biciklističkim stazama brzo smo stigli.
Dočekuje nas župnik mag. Srečko Hren.
Upoznajemo se, uvodi nas u prostoriju gdje nam je pripremio okrijepu.
Pričamo tko smo, što smo i vrijeme brzo prolazi. Skoro je 19h i župnik ima misu. Lijepo je poslije više od 100 km puta na biciklu otići zahvaliti Bogu što nas je štitio i čuvao, a pogotovo za pogodne vremenske uvjete bez kiše i još važnije bez imalo vjetra.
Ulazimo u prekrasno uređenu crkvu. Postaje križnog puta na bočnim stranama inerijera izrađene su klesanjem kamenih ploča i dvije postaje preklapaju se na jednoj ploči.
Kor crkve krase orgulje. Župnik nas predstavlja zajednici kao dva biciklista koji nisu zalutali s Giro d'Italia već smo na putu za Bleiburg.
Nakon mise župnik nas odvodi na večeru u Gostilnu pri Kmetec s prekrasnim pogledom na Celje.
Odlična hrana, konobar na razini, tip-top.
Vrijeme je za počinak.
Caffe Pizzeria "Rondo" učinila nam se ok.
Vežemo "konje" ispred pizzerije, hrvatske zastave vijore se na vjetru, penjemo se te 3 stepenice. Poznato lice u kutu. Karl Erjavec, slovenski ministar s pratnjom. Naručujemo hranu, konobar bezvoljan, ali dobro. Krećemo dalje i susrećemo se s pratnjom od Erjavca. Pitaju nas kuda idemo, što je to Bleiburg. Prave se mutavi..
Vozimo dalje prema Krškom. Vozimo biciklističkom stazom desnom obalom niz Savu duljine oko 2 km. Prekrasan kraj. Na brijegovima stoje dvorci. Ti svjedoci davnih vremena poput čuvara stoje uz rijeku i nijemo promatraju kanjon. Poslije Krškog prelazimo na lijevu obalu Save, opet izlazimo na prometnicu prema Laškom. Cesta dobra, vozači automobila jure, ali su na tolerantnoj daljini i strpljivi. Uhvatili smo tempo i brzinom 25-30 km/h jurimo prema Laškom. Zastanemo tu i tamo da neki detalj zabilježimo fotografijom. Lagani uspon prema Laškom, a onda na spustu pojavi se opuštajuća slika - pivovarna Laško.
Prolazimo gradić i tek što smo ga prošli, policijska patrola sa strane kao da nas čeka. Lagano sugeriraju da stanemo. Gdje ćeš ne stat ljudima?!Pričamo o putu, biciklima, opremi.. Čisto reda radi provjeravaju nam dokumente. Pa normalno to je Policija, neće mi provjerit krvni tlak. Pitaju nas jesmo prešli i gdje smo prešli granicu?! Ma nismo prešli granicu, hrvatski sokol nas prebacio preko nje. Dečki su bili dragi i ok pa smo se i fotografirali s njima.
Već je oko 17h i na 20 km smo od Celja.
Javljamo se našem domaćinu da smo blizu, očekuje nas. Spavamo u Župi sv. Duha u Celju. Ulazimo u Celje. Župa je na drugoj strani grada. Ali, mali je to grad i uređenim biciklističkim stazama brzo smo stigli.
Dočekuje nas župnik mag. Srečko Hren.
Upoznajemo se, uvodi nas u prostoriju gdje nam je pripremio okrijepu.
Pričamo tko smo, što smo i vrijeme brzo prolazi. Skoro je 19h i župnik ima misu. Lijepo je poslije više od 100 km puta na biciklu otići zahvaliti Bogu što nas je štitio i čuvao, a pogotovo za pogodne vremenske uvjete bez kiše i još važnije bez imalo vjetra.
Ulazimo u prekrasno uređenu crkvu. Postaje križnog puta na bočnim stranama inerijera izrađene su klesanjem kamenih ploča i dvije postaje preklapaju se na jednoj ploči.
Kor crkve krase orgulje. Župnik nas predstavlja zajednici kao dva biciklista koji nisu zalutali s Giro d'Italia već smo na putu za Bleiburg.
Nakon mise župnik nas odvodi na večeru u Gostilnu pri Kmetec s prekrasnim pogledom na Celje.
Odlična hrana, konobar na razini, tip-top.
Vrijeme je za počinak.
Fotografije mojih nestrpljivih roditelja
KRŠKO
LAŠKO
Laško Kralj Piva
CELJE
Župa sv. Duha u Celju
Nema komentara:
Objavi komentar