Maraton " Križni put pedalom 2019. " 6. dio

Dan 6.

 Ljubljana - Zagreb

Šestog dana očekivala nas je najdulja dionica putovanja. Kiša je. Oko 6:45 sati napuštamo hostel. Planiramo za 15 minuta napustiti Ljubljanu i za maksimalno 1h biti u Grosuplju, mjestu 20 km udaljenom od Ljubljane prema Novom Mestu.
Međutim, navigacija nas odvodi na drugu stranu gradu i točno za jedan sat napuštamo Ljubljanu. Pratimo biciklističku stazu koja upućuje prema Škofljici i dalje prema Grosuplju. U Škofljici biciklistička staza upućuje ravno i staje. Nastavljamo vozit ravno. Međutim, opet to nije bio dobar izbor. Vozili već 30 km prema naputku staze, a Grosuplja ni na vidiku. Kiša pada cijelo vrijeme i nema bas prilike za stajanje.
Autobusna postaja bila je prilika za odmor, okrijepu i provjeru gdje smo. Uviđamo da nas je put odveo skroz na drugu stranu od Grosuplja, prema Kočevju. Prvi i jedini put gubim motivaciju na ovom putu, jer vozimo sve više i više, a ne napredujemo prema planu. Odlučujemo voziti ravno još 4 km do Turjaka i onda presječemo put do Grosuplja pa kakav god bio teren, samo da se ne vraćamo natrag.
Nakon 2 km laganog uspona, uslijedio je spust do Grospulja. Taj dio puta od 13 km prešli smo za 15 minuta. Sve ono vremena što smo tamo izgubili tamo, dobili smo ovamo. Ali dobro. To ostavljamo iza nas.
Dolazimo u Grosuplje gdje nas dočekuje g. Rado Raguž. Odvodi nas na okrijepu u obližnji caffe na čaj, kavu, kroasane. Ovim putem zahvaljujemo mu na strpljivosti dok nas je čekao.
Na dar dobivamo daljnje upute i reflektirajuće rekvizite koji će nam dobro doći tijekom vožnji. Da ne gubimo običaj ponovno radimo"selfie", pozdrav i nastavljamo dalje prema Ivančnoj Gorici, Trebnju i dalje prema kući. Ovaj dio puta protječe bez ikakvih problema. Vozimo se uz autoput prema Novom Mestu.
Obilazimo Novo Mesto i preko Otočeca vozimo kroz Sela pri Ratežu prema samom Ratežu. Od Rateža prema Šentjerneju je uslijedio jedan veći dio spusta koji smo dobro iskoristili. Vjetar u leđa, dobra cesta i na pravcu dostižemo brzinu od 40 km/h. Držimo tempo koliko je to moguće, ali ne spuštamo ispod 30 km/h. Odličan je to osjećaj s obzirom na količinu prtljage iza na packtregeru. Dan se bliži kraju, sunce je na obzoru, ali još se ne predaje.
Prolazimo kroz Šentjernej. Iz kuće uz put mlađi čovjek nam na hrvatskom dobacuje da svratimo i odmorimo malo. Zahvaljujemo i nastavaljmo. Ali kaže: "Aj na jednu rakiju bar!"
S obzirom da su nam boce bile pri kraju s vodom odlučili smo iskoristit taj poziv i nadopuniti ih tekućinom.
Pitaju nas otkud i gdje idemo. Kroz razgovor i upoznavanje, primjećujemo da su po nacionalnosti Srbi i Muslimanske vjeroispovjesti iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ljudi su vidjeli hrvatske zastave na biciklima i ipak nas pozvali na piće. Kako to da smo za one u Bleiburgu "ustaše", a za ove u Šentjerneju nismo?! Kaže jedna izreka da se svaki dan u čovjeku bore dva vuka. Dobar i zao. Pobjeđuje onaj kojeg više hraniš.
Treba bit čovjek, lako je bit nečovjek.
Dolazi do drugog tehničkog problema, prvog na Lukinom biciklu. Ima osjećaj da mu je pukla žbica. Provjeravam, ali ne nalazimo problem. Čini se da je krivi osjećaj. Vozimo dalje bez problem.

Mrak nas je uhvatio na ulazu u Breganu. Ali lakše se diše i vozi. Doma smo poslije 6 dana putovanja, iako nas od kuće dijeli još sigurnih 20 km.
Međutim, podsjećamo kolegu Kruno Petričko na obećano hladno pivo. Dočekuje nas u Orešju sa suhomesnatim proizvodima i hladnim pivom. Koristimo priliku za presvlačenje.

Još dok je projekt "Križni put pedalom" bio u začetku, odlučili smo da će to bit kružna ruta. Tako smo s našeg starta krenuli na zapad, a na cilj došli s istoka. Napominjem da su i start i cilj ista točka.

"Oduševljen doček Lukinih roditelja ispred kuće. Njihovi vidljivi osjećaji ponosa i sreća isprepliću se s našima. Uspjeli smo! " Darijove riječi
Zagrljaj i jaki stisak ruke dva prijatelja koji su u ovih 6 dana jedan drugom bili prijatelj, brat, jedina osoba od povjerenja i osobe koje su jedna drugu poticala na "ja to želim, ja to mogu!"

Hvala svima koji su nas na bilo koji način pomagali i podržavali na ovom putovanja koje nisam ranije spomenuo.
Najprije Bogu što nas je čuvao, pazio i sretno kući vratio.
Roditeljima i obitelji na molitvi, domaćinima na gostoprimstvu, slučajnim prolaznicima na pozdravu i susretu. G. Ratku Ragužu na okrijepi, g. Ivanu Ćiri Fofiću i g. Mile Jelic Šiljo i pizzeriji "Mondeo" Prozor-Rama na financijskoj potpori, obitelji Kasalo i "Grafomarketingu" za printanje plakata za bicikl, prijatelju Pavo Ratkić. na suhomesnatim delikatesama i osvježenju u Bleiburgu i svima vama na porukama podrške tijekom ovog putovanja.

Bog vas blagoslovio!

PS: Bilo je tu još i drugih zanimljivih i smiješnih događaja. No ipak, neke stvari čuvamo ljubomorno samo za sebe. 

Režija: Luka Ivan Pejić,
autor bloga "Pedalom po Hrvatskoj"
Tekst pisao: Darijo Juričević,
predsjednik BK RAMA ZAGREB

Ovim putem zahvaljujem prijatelju Dariju Juričeviću na svemu. Od srca ti hvala!

g. Rado Raguž

malo dopinga

zaustavili se kod dobrih ljudi Srbi / Muslimani miješana familija

Doma je najljepše

Maraton " Križni put pedalom 2019." Bleiburg 5. dio

Dan 5. 

Bled - Ljubljana

Nije baš da smo htjeli ostat prenoćit u Bledu, ali poslije prospavane noći odluka da spavamo je potpuno opravdana.
Spuštamo se još jednom do jezera da uhvatimo bolju fotku, ovaj put bez kiše i magle nakon čega nastavljamo prema Ljubljani.
Susrećemo Renea. Biciklistu iz Kanade koji putuje iz Pariza u Grčku. Oduševljen je našim biciklima i prtljagom. Žali se na svoju prtljagu koja je nestabilna što mu otežava vožnju. Želi krenut s nama, a onda se predomislio pa ne želi da ne bi jedni druge zadržavali.
Negdje na pola puta između Bleda i Ljubljane nalazi se gradić Velenje. Jako prometan s obzirom na put koji vodi prema Ljubljani. Biciklistička staza prema Ljubljani dovodi nas na cestu na kojoj je zabranjen promet biciklom, mopedom i konjskom zapregom. S obzirom da vozimo bicikl na jedan konjski pogon brzinom mopeda ni u kojem slučaju ne smijemo tim putem ako želimo da nam ostane koji euro za još pokoje Laško.

Snalazimo se uz pomoć lokalnog stanovništva i nalazimo siguran put za nastavak putovanja. Cesta dalje prema Ljubljani je užasna. Ispucana, puna rupa, uska, prepuna kamiona i ostalih transportnih vozila. Kiša nas lagano pere, ali još uvijek bez vjetra Bogu hvala.
Imam tehničkih problema s obućom.
Darijove noge su suhe. 5/10 cipele su odlične ali za svaki slučaj koristim odlične vodonepropusne hlače iz Decathlona koje su ga spasile i prije dvije godine na biciklijadi "Marija Zvijezda" za Banja Luku.
Darijo mi posuđuje  navedene hlače, a on navlači novu opremu koju je dobio iz Njemačke od svoje Šefike. Izgledamo kao da idemo u Černobil, a ne u Ljubljanu. Kratki spust uvodi nas u Ljubljanu sa sjevera. Ispred Hrvatskog društva u Ljubljani dočekuje nas g. Milan Pavelić. Upoznajemo se i osobno, jer se dosad nismo poznavali kao ni s jednim od naših domaćina na ovom putovanju. Pokazuje nam prostorije Društva i ukratko upoznaje s radom istog. Razmjenjujemo darove te uz hranu, piće, kavu i ugodan razgovor ostajemo u prostorijama društva nekoliko sati. Sve je bilo odlično, ali mađarica od gđe. Ankica Pavelic fenomenalna kao i drugi kolač kojem nismo znali naziv.
U međuvremenu zovemo hostel u kojem smo trebali odsjest dan ranije i rezerviramo 2 kreveta. Samih soba više nema.
Nema veze, ne može nitko glasnije hrkat od nas dvojice tako da nema brige.
Prolazimo centrom Ljubljane. Vožnja od 15 minuta i već smo ispred H2O hostela.
Prijavljujemo se, ali novi grad, stari problem. Nema mjesta za bicikl. Bez bicikla pod okom ili ključem ne idemo nigdje. S obzriom da smo već napravili prijavu i platili, šefica nam osigurava mjesta za bicikl u prostoru s njihovim biciklima za najam. Iako pod ključem, dodatno ih osiguravamo jedan za drugi.
Soba naziva H4 podsjeća na istoimeni film.
Šest kreveta, gosti sa svih strana. Hostel nas se nije baš dojmio. Manjak brige za goste. Nema ni 1 ručnik.
Upoznajemo se s afroamerikancem Jonathanom i Elvirom iz Zavidovića. Elvir nije riječi progovorio dok smo na engleskom razgovarali s Jonathanom. Zanimljivo da čovjek koji te "ne razumije" želi upoznat, a onaj koji te razumije te ignorira. Zanimljivo!
Ponudimo Jonathana rakijom da proba. Kaže da je dobro i pita: što je to?! Rakija, rekoh. Rakija??? Rakija it's good!! Povukao je onda bolje nego pivo da pije. Samo je natočio u usta bez dodira boce ustima.
Tuš, krevet i počinak. Kraj petog dana.

Rene iz Kanade

g. Milan Pavelić

afroamerikancem Jonathanom

Maraton " Križni put pedalom 2019" Bleiburg 4. dio

Dan 4. 

Tanzenberg - Ljubljana (Bled)

Svanuo je i četvrti dan putovanja. Danas nas čeka najteži dio. Planinski prijevoj Loiblpaß/Ljubelj (1360 m/nv), ujedno i granični prijelaz između Austrije i Slovenije koji se nalazi na Karavankama, sastavni dio Alpa. Kiša je prestala. Oblaci su u rasulu. Opet će bit pogodno vrijeme za vožnju. Tijekom doručka pravimo izotonični napitak, opskrbljujemo se ostalim stvarima (slatkiši, voće..), zahvaljujemo domaćinu, fotka za uspomenu, pozdrav i vozimo prema Klagenfurtu. Nakon 45 minuta vožnje dolazimo u Klagenfurt.
Na ulazu u grad zaustavlja se crni kombi, austrijske reg. oznake i pita na hrvatskom jesmo se izgubili?! Kažemo da nismo i da je sve ok, idemo prema Zagrebu. Kaže da je put za Zagreb na drugu stranu. Znamo, ali mi idemo preko Ljubljane. Izlazi iz auta, zove se Zlaja. Mislim da je tako pisalo na kožnoj crnoj jakni Moto kluba Veterani Croatia.
Kaže da nas je vidio jučer u Bleiburgu.
Za uspomenu izmjenjujemo rekvizite BK Rama Zagreb i MK Veterana Croatia. Pozdravljamo se i nastavljamo dalje. Vozimo se kratko centrom grada, koja fotkica i nastavljamo put Loiblpaßa. U samom podnožju Loiblpaßa prestižu nas sudionici maratona Cesta sjećanja 2019. MK Veterani. Vraćaju se doma. Sretno ekipa! Eto nas za vama. Uspon počinje na 420 m/nv. Vozimo izrazito zavojitom cestom s postotkom uspona od 18-20% u prosjeku, negdje je uspon i do 25% kažu nam iskusni biciklisti. Do vrha imamo 14 km. Kiša je počela opet rosit. Odjekuju kapi kiše listopadnom i crnogoričnom šumom. Zavoj na zavoj nadovezuju se. Prtljaga otraga propinje nam bicikle, ali uspijevamo ih obuzdat. Znamo da nije sramota, ali nitko od nas dvojice i ne pomišlja sići s bicikla i gurati. Znate onu tko siđe, magarac. Bilo je na granici, ali ponos je bio jači. Odmaramo svakih 10 km čini mi se po vremenu, ali realno to je svaki 2 km, nekad i manje. Bijeli stjenoviti vrhovi iznad nas bude ponos da smo biciklom u Alpama. Daleko i visoko iznad kuće.

Nakon skoro 3 sata vožnje uspona dolazimo do granice. Nitko nas ne kontrolira. Ulazimo u tunel u kojem je na pola puta i službena oznaka da napuštamo Austriju (uspon na Loiblpaß) i ulazimo u Sloveniju (spust niz Ljubelj). Tunel koristimo kao priliku da se presvučemo i skinemo mokru odjeću koja je u najvećoj mjeri mokra od znoja.
Fotografija za uspomenu. Slijedi spust prema Tržiču. Spust je odličan. U podnožju spomenik kostura s podignutim rukama u vis. Pomalo zastrašujuće. Spomenik je to vojnicima Crvene armije iz ll. Svjetskog rata.

Dolazimo u Tržič. Gradić u podnožju Ljubelja. Kiša je prestala. Planiramo na spavanje u Ljubljanu gdje imamo rezerviranu sobu u hostelu. Bled je na 14 km od Tržiča i šteta je ne iskoristit priliku i ne posjetit ga. Vozimo pravac Bleda. Prvo pa muško. Uspon cca 3 km. Ali što je to naspram onih 14 km od maloprije. Kiša je opet počela. Prati nas cijelo vrijeme na putu do Bleda. Nadomak Bleda prvi i jedini tehnički problem. Pukao mi je nosač prednjeg blatobrana i već svi znaju da smo došli. Ali nema toga što vezice ne mogu sredit. Problem riješen.

Bled. Jedini prirodni otok u Sloveniji. Spuštamo se do jezera. Par brzinskih fotki i plan za dalje. Uvjeti na cesti su nemogući za vožnju. Kiša koja je padala napravila je potoke i lokve uz rub ceste po kojima je nemoguće vozit. Odluka je da spavamo, neplanirano, na Bledu. Odjavljujemo sobu u Ljubljani i rezerviramo na Bledu.
Odsjedamo u Vilu Lipa. Vlasnik nema mjesto predviđeno za bicikl, ali nam izlazi u susret i dopušta da bicikla uvezemo na balkon/sobu. Soba velika prostrana, odmah uz recepciju. Kupaonica zajednička uz toalet prostorije. Rublje na sušenju po cijeloj sobi. Tuš, iako skučen, zlata je vrijedan. Slažemo dojmove već četvrtog dana putovanja.

Jedan laganu uspon

samo n.v

Karavanka

Spomenik vojnicima Crvene armije iz ll. Svjetskog rata.

Otmjena večera uz stiropor