petak, 26. lipnja 2020.

Iz garaže do Županje

 

Iz garaže do Županje


Dugo vremena mi se motala jedna misao po glavi. Potiskivao sam je jer sam mislio da to neće ići. Ali ipak jedne večeri lupio sam šakom o stol i odlučio se na do sad najveći poduhvat u svojoj biciklističkoj karijeri. Istina, malo sam kasno pošao na počinak u krevet ali odvažno se odlučio da u ovu avanturu idem junački. Drin drin zvoni alarm jakooo rano, u 3 sata ujutro. Ajmo, ustaj vojsko! Pripremio sam stvari dan ranije, te je na meni sada bilo samo nešto ubaciti u kljun i zajašiti laku konjicu. Spremio sam se i u 4 sata poletio hrabro i junački. Na put sam krenuo već utabanim stopama "jako dobro poznatim putem". Opće poznata katastrofalna vožnja kroz grad u koje god doba dana. Iako je grad uistinu težak i iscrpan za vožnju ipak sam to nekako savladao. Prolazim naftnim ivanićgradskim carstvom. Nakon 3 sata užitka stižem na prvu veću pauzu, nakon 50 km - Ivanić Grad. Tu sam stao na predah malo odahnuti uz kavicu i predivan pjev ptičica koji me dočekao na terasi. Kroz nekih pola sata krenuh dalje, ipak me još čekaju lijepi kilometri. Napuštam Ivanić, preko Novske sam u Popovači. Čisti užitak je bio voziti biciklističkom rutom Sisačko – moslavačke županije. Ruta obojana predivnim krajolikom, jako dobrom cestom i za čuđenje malo prometna dionica. Kroz 3 i pol sata te prijeđenih 45 km stižem u Kutinu i svoje drugo odmaralište. Tu sam popio još jednu kavicu i preporodio dušu i tijelo. Zapeo ljudima u kafiću za oko te smo ušli u priču. Oduševila ih je moja šašava avantura. Kroz priču je došlo vrijeme da odradimo ostali dio priče i pođemo dalje na put. Ljudi iz kafića mi zaželjeli sretan put i pošao sam dalje. Idemo dalje i razmišljam si da bi bilo vrijeme nešto ozbiljnije ubaciti pod zub. I sjetim se da je kroz 24 km Novska i da tamo mogu pojesti nešto toplo. Stanem u već poznati lokal Kod Miška i pojedem pizzu. To je stara točka za put Vukovaru u 11. mjesecu. E da, sada kada je guza puna teško je ali baš teško poći dalje, a veliki put je preda mnom. I tako se natjeram i sjednem na ljubimca. Kroz par kilometara i napustim Sisačko – moslavačku županiju te pritom uđem u Brodsko posavsku županiju. I tom dionicom sam odvozio rutom Sava. Mala stanka nakon 36 km u Novoj Gradiški da pojedemo malo proteina i šećera, oporavimo mišiće. U Slavonski Brod ulazim u 16 h, a to je znak da sam odvozio 12 sati - 200 km jer samim ulaskom u Brod smo zagazili u dvjestoti kilometar. U Brodu je stanka kod prijateljice Maje koja je naš prijatelj Akcije - Biciklom za Vukovar. Tradicionalno nas dočeka svaki put. Mali predah uz piće dobrodošlice. Nakon predaha ostaje zadnja dionica ovoga puta . Hrabro gazim preko Vrpolja i Babine Grede do krajnjega cilja toga dana, a to je kako naslov kaže - Županja. Otprilike u pola sedam dolazim u Vrpolje, nema puno zadržavanja te vozim dalje. Sa malim stajanjem kod familije u rodnom selu roditelja, Štitaru ulazim u Županju u kasnim večernjim satima, oko 21 h. Ovu priču završavam sa 17 sati vremenskim limitom što je 12 sati i 45 minuta aktivne vožnje i prijeđenih 287 kilometara.


Virtualna : Ruta



naftno bogatstvo Ivaničkoga kraja








Sisačko - moslavačka ruta




 druga stanka


klopica u Novskoj kod Miška






ulazak pred Slavonski Brod 200 km/12h




kod Maje







rodno selo mojih roditelja



kraj priče


doček u Županji 




subota, 20. lipnja 2020.

Giro de Banovina " Sisak" - Zagreb 2020

 

Giro de Banovina " Sisak" - Zagreb 2020

Polazak iz Zagreba bio je u ranim jutarnjim satima, točnije u 4 sata ujutro. Joj, kako je bilo teško ustati ali opet skočio sam brzo, stavio nešto u kljun i krenuo na dug put. Spreman, sjedam na magarca i idemo nas dva. Preko Jarunskoga jezera nasipom druženje je uz pokojeg veselog skakutavoga zeku. Baš zanimljiv prizor, bila je tu čak i lisica. Vozim u smjeru Velike Gorice .Ulazim u Turopolje i kroz 3 sata vremenske vožnje stižem u Sisak. Pred Siskom me naravno morala kiša oprati, taman dovoljno da sam morao stati i spremiti se u kišno. Ostala ekipa krenula je vlakom iz Zagreba, a ja sam se upustio u šašavu avanturu i krenuo sam. Zagreb – Sisak je 60 km ali to nije to, biti će još dosta vožnje kroz ovaj dan. Dođem u Sisak i zalutavši fulam lokaciju starta biciklijade. Dolazim taman na vrijeme prijava te stignem još i kavicu u miru popiti. Čujem organizatore kako će se start pomaknuti na koji sat vremena kasnije. A ja žurio da stignem na vrijeme, joj baš sam bio bijesan. Ali, idemo u veselju dalje. Polako se okuplja ekipa, tu su oni koje ne poznajem ali i oni koje znam. Šala zeka peka evo stiže klopa i za prigristi nešto. Zaista, dobro je došlo, već sam ja skoro 4 sata budan. Evo stiže i ekipa iz Zagreba, slijedi kratko fotkanje te polako krećemo s biciklijadom " Giro de Banovina". Skupila nas se tu i lijepa brojka iako je vrijeme bilo baš bljak. Startamo u smjeru Petrinje gdje su nas dočekali mali brežuljci. U nekakvom razmaku od 90 km vožnje sakupili smo 3 lijepa uspona.Vozimo iz Petrinje u smjeru Gline. U Glini je stanka koju svatko koristi na svoj način, kavica ili klopa tko šta želi. Nakon stanke nastavljamo putovati po Banovini. Slijedi ponovo kratka stanka za fotkanje te se tu malo i zasladismo. Vozimo dalje za Pokupsko. Iz Pokupskoga do Siska nas čeka zadnji uspon, vožnja kroz šumski put, makadamom, jako zanimljiva dionica. Zadnjih 40 km do Siska vozim lijepu rutu uz Kupu. Letovanić je tu i sve smo bliži cilju i Sisku. Nažalost, bliži se kraj još jedne lijepe vožnje. Istina da nas je prala kiša 70% vožnje ali nema to veze. Uz lijepo društvo i veselu atmosferu ni ta loša kiša nije toliko loša.

U Sisku nas je čekala klopa, nisam znao što. Bio je to fini, topli grah. Mmm fino, tako je dobar bio, baš je pasalo. Dok sam jeo i uživao razmišljao sam si kako bi trebalo ići i kući. A sad se poteže pitanje i kako. Da budem šašav pa da se još malo provozam? Nije mi bilo dosta 100 i kusur kilometara ove biciklijade i još to što sam jutros iz Zagreba došao. Uspijem još i pratnju nagovoriti da se mi ipak vratimo kući biciklima, ma odlično. I tako se kolega Ivan i ja pozdravismo s veselom družinom s kojom smo danas dijelili cestu i kilometre. Ivan i ja se laganini uz dobar tempo uputismo uz Savu za Zagreb: Preko Martinske Vesi uz Savu vozimo za Oborovo, spuštamo se za Novo Čiče za Veliku Goricu. Sa jako dobrim tempom stižemo u Zagrebačku županiju. Putem se dogovaramo za još jednu putnu pivu. Kilometri su bili presudni pa smo pivo ipak dogovorili za drugi put. Nakon dvjestotinjak km stižem u Zagreb. Polako sam se dovukao i doma s do tada najvećim osobnim rekordom u danu - odvoženih 240 kilometara u nogama. Jako zanimljiv i odličan osjećaj. Pomičem osobne granice. Vau,super! Baš sam pod dojmom.

        mapa:Virtualna verzija


evo dočekao nas kišni Sisak



lijepo se skupila ekipica i jako je kiša







evo mi stigli po drva





turopoljska arhitektura









mmm mljac


vrćamo se Zagrebe tebi


malo smo blatni


petak, 12. lipnja 2020.

JOŠ JEDNA STOTKA DO POKUPSKOGA

 

JOŠ JEDNA STOTKA DO POKUPSKOGA

Vrijeme polaska bijaše u 10 sati. Krenuo sam u smjeru Podsuseda preko Podsusedskog mosta sve do Stupnika i Rakovog Potoka. Vozim za Galgovo, ono me se jako dojmilo, zaista prelijep krajolik. Spuštam se na Klinča Sela pa dalje sve do Pisarovine. U Pisarovini nakon odrađenih 50 km konačno maleni predah i odmor uz kavicu. U lokalu gdje odmorih prilazi mi čovjek s pitanjem:”Sinko, kamo si se uputio?” Moj iskreni odgovor popraćen osmijehom bijaše: „Ne znam! Samo znam da je stotka u pitanju.” Tako se upustih u priču s njime.

Nakon jedno polusatne stanke i razgovora polako je došlo vrijeme polaska dalje. Vozim preko Lučelnice i Lukenić Brda u smjeru Pokupskoga koje je udaljeno svega 20 - ak km. Zadržavanja u Pokupskom nije bilo, vozio sam dalje jednu lijepu dionicu uz rijeku Kupu. Dalje nastavih u smjeru Vukomeričkih gorica gdje me je čekao dobar uspon. Nakon tako dobrog uspona došao je pravi red i za marendu. Napravih kraću pauzu u šumi, na autobusnoj stanici. Nakon pauze lagano krećem u smjeru kuća, a iza zavoja je već Velika Gorica.

Malo zatim stižem i do svog doma, starta ali i cilja. Sretan, odradih ono što sam si i zacrtao na samome početku – 100 i kusur km! Ruta je bila duga 150 km

                                        Virtualna verzija


jako mi se dojmili








prva pauza

















malo brdašce

da ubacimo u kljun što got

 

 

 

  
dome slatki dome 


Jadranska turneja, 3. dan i odmor i dan 4.

   Jadranska turneja, 3. dan i odmor i dan 4.  Ispao sam iz kolotečine redovitoga pisanja Bloga i sada dok sam u samoizolaciji zbog svima na...